Akcija Suzbijmo ambroziju Print
SUZBIJMO AMBROZIJU!

Akcija koja bi trebalo da inicira aktiviranje svih struktura lokalne zajednice u borbi protiv opasnog korova i jakog alergena - ambrozije. Ove aktivnosti su kontinuirane, sprovode se svake godine i imaju informativni, edukativni i akcioni karakter. Nadamo se da će ove stranice poslužiti boljem upoznavanju sa ambrozijom i time doprineti njenom pravovremenom suzbijanju.

   

Ukratko o ambroziji

Latinski naziv: Ambrosia artemisiifolia

Narodni naziv: limundžik, parložna trava, fazanuša, partizanka, pelinolisna ambrozija

Kako prepoznati ambroziju?

• Ambrozija je jednogodišnja biljka visine i do 150 cm
• Stabljika je uspravna, razgranata, obrasla dlačicama
• Listovi su naspramni, jajolikog oblika, dlakavi, višestruko perasto deljeni
• Niče polovinom aprila, cveta od početka jula do ranih mrazeva
• Cvetovi su u dugim grozdastim cvastima na vrhu stabljike i grana

Šta izaziva polen ambrozije?
 
• Kijanje 
• Svrab u nosu
• Vodeni iscedak iz nosa
• Peckanje, suzenje očiju, konjuktivitis
• Otežano disanje i upalu disajnih puteva

Kako se zaštititi?

• Iskorenjivati i kositi biljke pre cvetanja
• Informisati se o količini polena i pravovremeno uzeti preventivnu terapiju
• Izbegavati kontakt sa alergenom
• Potražiti savet lekara

Kako suzbijati ambroziju?

• Biološki – putem insekata i fitopatogenih gljiva, podsticanjem razvoja drugih biljaka
• Mehanički – okopavanje, oranje, tanjiranje, pluženje, plevljenje, košenje
• Hemijski – totalni i selektivni herbicidi

   

Poreklo i rasprostranjenost

Rod Ambrosia obuhvata oko 40 vrsta. U Evropi je danas prisutno 5 vrsta, od kojih jedino primorska ambrozija (Ambrosia maritima) raste prirodno na našem kontinentu. Najopasnija, najmasovnija i najčešća ambrozija u Evropi, pa i kod nas, jeste Ambrosia artemisiifolia, odnosno pelenolika, pelenolisna ili obična ambrozija. Poreklo vodi iz prerijskih predela Severne Amerike i najrasprostranjeniji je predstavnik svoga roda. U Evropu je uneta izmedu 1800. i 1850. godine. Prvi put se pojavila u zapadnoj Evropi, gde je dospela sa severnoameričkom semenskom detelinom. U tim delovima Evrope nije masovna i nije se odomaćila jer zbog klimatskih prilika (pre svega vlažnosti) plodovi ne sazrevaju u potpunosti. Iz zapadne Evrope krenula je u pohode ka srednjoj, južnoj i istočnoj Evropi. U našim krajevima prvi put se pominje četrdesetih godina prošlog veka, ali sve do sedamdesetih u Evropi nije bila mnogo rasprostranjena. Poslednjih dvadesetak godina situacija se drastično promenila tako da u zemljama centralne i jugoistočne Evrope predstavlja glavni korov, a zbog produkcije velike količine alergogenog polenovog praha značajno ugrožava ljudsko zdravlje.

Morfologija

Ambrosia artemisiifolia je jednogodišnja zeljasta biljka. Korenov sistem je veoma bogato razgranat i žiličast. Stablo je člankovito, uspravno, visoko i do 2 m, na celoj dužini ili samo u gornjoj trećini bogato razgranato, obraslo belim dlačicama. Listovi su dugi od 5 do 10cm, sa gornje strane tamnozeleni, sa donje prekriveni dlakama. Cvetovi su glavičasti, žućkaste boje, nalaze se na vrhovima grana. Jedna biljka može proizvesti više miliona zrnaca polena i više desetina hiljada semenki. Seme je izuzetno i otporno u poljskim uslovima može biti sposobno za klijanje i posle trideset godina.

Staništa

Gradi velike, skoro potpuno čiste formacije, naročito na otvorenim, osunčanim, zapuštenim staništima. Kao korov javlja se u svim usevima, u usevima žitarica, okopavina, u voćnjacima, vinogradima, povrtnjacima, baštama. Zahvaljujući velikoj prilagodljivosti nastanjuje veoma različita staništa. Ekološki bi je mogli okarakterisati kao biljku umereno vlažnih, azotom bogatih, organskim materijama siromašnih, rastresitih, osvetljenih, veoma toplih staništa. S obzirom da poseduje izraženu kompetitivnu sposobnost u odnosu na useve u kojima se javlja, ambrozija pričinjava velike direktne i indirektne štete u biljnoj proizvodnji. Takode, značajna zastupljenost ambrozije na neobradivim površinama jedan je od važnijih razloga njenog efikasnog širenja. Svemu tome treba dodati i činjenicu da seme ambrozije može zadržati klijavost u zemljištu i do 40 godina.

Reprodukcija

Semenke klijaju u martu i aprilu, a krajem maja i početkom juna parložna trava je već bogato razgranata, razvijena biljka, visine i preko jednog metra. Prvi cvetovi se javljaju u julu, novi stalno zamenjuju stare, pa je cvetanje masovnije tokom avgusta i septembra. Sitni zelenkasti cvetovi skupljeni u glavičastoj cvasti oprašuju se vetrom uz čiju pomoć zrnca polena mogu preći i više stotina kilometara. Jedna biljka pod uticajem vetra raspršuje prosečno oko 8 miliona zrnaca!

Jedna razvijena ambrozija proizvodi oko 8 milijardi polenovih zrna i 3-5 hiljada plodova.

Parložna trava je vrlo žilava kao vrsta: jedinke isklijale sa zakašnjenjem sustižu ostale, pa biljka iznikla krajem jula cveta u septembru. Svaka od njih prosečno donosi oko 3000 semenki, što objašnjava zašto se širi tako brzo. Semenke mogu i decenijama mirovati u zemlji (na dubini od tri metra) čekajući povoljne uslove i pri tome sačuvati klijavost.

Suzbijanje

Poseban problem ambrozije je njeno suzbijanje. Sezonske mere odnose se na mehaničko uništavanje (košenje, čupanje) pre svega u gradskim i seoskim sredinama, dok se u agroekosistemima primenjuju herbicidi. Košenje (dva puta godišnje) daje dobre rezultate jer se drastično smanjuje broj muških cvasti (samim tim i količina polena). Trajno suzbijanje se odnosi na biološku borbu protiv ambrozije.

Da bi suprostavljanje bilo efikasno, glavno pitanje je gde ovaj korov ne može da opstane? Odgovor je na travnatim terenima gde biljke rastu tesno jedna uz drugu. Znači, eliminisanjem otvorenih, golih površina parložnoj travi se oduzima glavno stanište. Ukoliko bi ivice puteva, jarkova, zemljane površine u naseljima i bilo gde drugde, pokrivala košena, gusta trava, ova neugodna biljka velikim delom bila bi uklonjena.

Parložna trava se može uništiti mehanički i košenjem. Mehanički način podrazumeva okopavanje, pluženje i tanjiranje, a korisno je samo na onim lokacijama gde se može redovno primenjivati kao što su njive ili bašte, jer slobodna površina dobijena uklanjanjem korova ponovo pruža šansu upravo parložnoj travi i drugim korovima da im u zemljištu sačuvano bezbrojno seme iznova iznikne. Plevljenje je moguće tamo gde se korov javlja u manjem broju, među drugim biljkama.

Alergijske indikacije

Oko polovina osoba sa alergijskom kijavicom ima alergiju na polene od kojih je u našem području najcešci uzročnik ambrozija. U svetu je na ovu biljku alergično oko 36 miliona odraslih osoba. Potrebno je samo 20 do 30 zrna polena ambrozije u kubnom metru vazduha da bi senzibilisana osoba reagovala nekom alergijskom manifestacijom: curenjem nosa, kijanjem, peckanjem očiju, kašljem ili otežanim disanjem. Alergijski rinitis, konjunktivitis i astma bolesti su za čije je pogoršanje direktno odgovorna ambrozija. Bitna stvar u lečenju je da osoba koja pati od polenskih alergija zna šta je uzrok njenih problema kako bi na vreme započela sa terapijom.

Individualne preporuke za osobe alergične na polen bile bi: izbegavanje boravka na otvorenom za vreme suvih i vetrovitih dana, izbegavanje parkova i kampovanja, zatvaranje prozora, posebno tokom prepodneva kada je koncentracija polena najveća, otvaranje prozora izmedju 22 i 04 sata, ne sušiti veš napolju, po dolasku kući tuširanje  i pranje kose, promena garderobe, po mogućnosti korišćenje klima-uredjaja sa filtrima, praćenje polenskih izveštaja, korišćenje kvalitetnih hipoalergijskih kozmetičkih  proizvoda, izbegavanje namirnica koje mogu izazvati sličnu alergijsku reakciju, a to su u slučaju ambrozije dinja, lubenica, banana i kamilica.